Nije život samo ono što vidiš na Facebooku, postoji i druga strana

Internet, koji je nekad bio globalno selo, zamijenjen je izolovanim digitalnim ostrvima, koja se svakim danom sve više međusobno udaljavaju.

 Dana 7. novembra 2016. godine, uoči izbora u Americi, uporedio sam broj pratilaca na društvenim medijima, statistike web sajtova, kao i statistike Googleovog pretraživača u vezi sa Hillary Clinton i Donaldom Trumpom.  Bio sam šokiran kada su podaci pokazali razmjere Trumpove popularnosti. Imao je više pratilaca na svim društvenim platformama i njegovi postovi su imali mnogo veću stopu angažiranosti.  Primijetio sam da je drugi najpopularniji članak na društvenim medijima u posljednjih šest mjeseci sa riječima “Donald Trump” u naslovu, “Zašto glasam za Donalda Trumpa”, podijeljen 1.5 miliona puta. Pa ipak, taj tekst nikada nije dospio na moj newsfeed na Facebooku. Pitao sam mnoge prijatelje liberale iz New Yorka i svi su mi rekli da ga nikada nisu vidjeli.

Internet, koji je nekada bio globalno selo, zamijenjen je izolovanim digitalnim ostrvima, koja se svakim danom sve više međusobno udaljavaju. Od Facebook feeda do pretrage na Googleu, naše online iskustvo postaje sve više personalizovano, a internetova ostrva bivaju sve udaljenija i zvučno izolovana. Internet koji je pomogao da Barack Obama pobijedi 2008. godine i koji je korišten tokom Arapskog proljeća 2011. godine, razlikuje se od interneta koji je doveo do Brexita i do pobjede Donalda Trumpa.

Prema podacima Pew Research, 61 odsto milenijalaca koriste Facebook kao primarni izvor vijesti o politici i vladi, ali Facebook odbija da prizna svoj identitet kao izvor vijesti. Radije se fokusira na povećanje obima reklama i stope angažiranosti.

Naš Facebook feed je personalizovan na osnovu naših prethodnih klikova i lajkova, tako da uglavnom konzumiramo političke sadržaje koji su slični našim stavovima. Na taj način, naše vidno polje postaje suženo, a da toga nismo ni svjesni. Rijetko će nas Facebook izvesti iz naše zone komfora i izložiti suprotnim stavovima, a kao rezultat toga, mi na kraju postajemo žrtve vlastitih predrasuda.

Kao liberalni Njujorčanin, prije nekoliko mjeseci je moj Facebook feed bio pun sadržaja koji su podržavali Hillary Clinton ili Berna Sandersa (#ImWithHer ili #FeelTheBern), kao i naslova tipa “Obama je najbolji”, koje mi je bilo drago vidjeti. Angažovao sam se u vezi sa tim sadržajem i kao rezultat toga bio sam izolovan. Kada smo prešli na debate, moj feed se pretvorio u diskusiju o Trumpovim skandalima i o tome zašto bismo svi trebali biti uz nju. Vidio sam samo članke iz liberalnih medija kao što su New York Times i Washington Post.  Iako znam da je važno biti skeptičan prema medijima, čak i kritičko oko postaje manje revnosno kada je bombardovano jednostranom propagandom.

Uvjeren sam da je Clinton bila bolja opcija, ali nisam vidio dovoljno sadržaja na svom Facebook feedu  koji ozbiljno preispituju moja uvjerenja. Često uhvatim sebe kako se moram potruditi da bih pročitao nešto sa sajtova kao što je Fox News, koji se nikada ne pojavljuje na mom newsfeedu iako ima više od 65 miliona mjesečnih posjeta i milione dijeljenja na društvenim mrežama.

Naša digitalna društvena egzistencija pretvorila se u ogromnu gluvu sobu, gdje uglavnom razmjenjujemo stavove sa istomišljenicima i  ne uspijevamo doprijeti do drugih društvenih mjehurića koji su često zavedeni strahom i ksenofobijom. To je naročito štetno zbog toga što su mišljenja i preporuke naših poznanika najjači i najuticajniji vid marketinga.

Kao musliman, afrički Arapin i imigrant, vjerovatno ću biti među onima koji će biti najviše pogođeni Trumpovim predsjednikovanjem, ali odbijam da povjerujem da su pola Amerikanaca rasisti. Mislim da bi mnogi Trumpovi glasači ponovo razmislili o svom glasanju da su imali priliku čuti mišljenja osoba koje će biti direktno pogođene Trumpovom politikom. Kada mi Fox News kaže kako je Obama bio loš predsjednik, to nije isto kao kada mi prijatelj iz Mičigena kaže kako je život za vrijeme Obaminog mandata postao lošiji i zbog čega traži promjene.

Facebook nije sam u tome. Google takođe provlači rezultate pretraživanja kroz filter, u zavisnosti od vaše lokacije i prethodnih pretraga i klikova. Društveni mjehurići koje su Facebook i Google osmislili za nas oblikuju našu stvarnost. Vidimo i čujemo samo ono što nam se sviđa. Do rezultata izbora, nešto više od polovine nas nije shvatalo da je druga polovina zemlje dovoljno frustrirana da izaberu Trumpa. Svi smo mislili da će Clinton lako pobijediti Trumpa na ovim izborima, obzirom koliko je gluposti on izgovorio.

Mnoge zajednice u stvarnom životu se takođe razlikuju od drugih prema boji, klasi, stavovima o politici i kulturi. Facebook, Google i druge mreže su naše online zajednice, i one se na sličan način razlikuju od drugih. Treba da podsjetimo sebe da postoje ljudi sa druge strane ekrana koji žele da budu saslušani i koji mogu razmišljati i osjećati poput nas, ali istovremeno dolaziti do drugačijih zaključaka. Internet je odradio dobar posao na uspostavljanju razgovora među zajednicama prije osam godina kada je Obama prvi put izabran. To je Ameriku učinilo boljom.

 

wired.com/za Buku prevela Milica Plavšić