LGBT aktivistkinje Banjaluke: Uskoro počinje s radom prvo LGBT udruženje u RS

Život u anonimnosti zbog straha od diskriminacije, odbacivanja i fizičkog nasilja, svakodnevica je većine pripadnika i pripadnica LGBT (lezbejska-gej-biseksualna-transrodna) zajednice u našoj zemlji. Posebno loša situacija je u Republici Srpskoj, gdje još uvijek ne postoji nijedno zvanično LGBT udruženje ili organizacija.

Iako je u Banjaluci krajem 2013. godine grupa aktivista formalno registrovala Banjalučko udruženje kvir aktivista – B.U.K.A, ono već duži period ne radi. Svoju prvu javnu akciju u cilju skretanja pažnje na LGBT populaciju, ovo udruženje imalo je 17. maja 2013. godine na Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije. Tom prilikom su na jednu od pasarela na banjalučkom tranzitu postavili baner, obojen u dugine boje, na kom je pisalo “Ljubav je ljubav”. Cilj im je bio skrenuti pažnju svojim sugrađanima da je LGBT populacija prisutna i u Banjaluci i da ih treba prihvatiti. Takođe, ovo je bila i ohrabrujuća poruka za pripadnike LGBT populacije da nisu sami i da postoji neko ko se bori za njihova prava.

Poslije ove, Udruženje je imalo još niz akcija i obilježavanja važnih datuma  za prava LGBT osoba. Istovremeno su bili meta mnogobrojnih prijetnji i napada, da bi, na kraju, ovo jedino LGBT udruženje u Banjaluci prestalo sa radom.

U drugim gradovima u Republici Srpskoj, slična udruženja nikada nisu ni postojala, a nema niti naznaka da bi se u skorije vrijeme nešto moglo desiti po tom pitanju.

Iz razgovora sa banjalučkim aktivistima za prava LGBT populacije koji su ranije djelovali u okviru udruženja B.U.K.A., saznajemo da je ovo udruženje u fazi preregistracije i da bi početkom sljedeće godine novo udruženje trebalo početi sa radom.

“Početkom sljedeće godine očekujemo da će sa radom krenuti novo udruženje, koje će promovisati prava LGBT populacije kroz kvir umjetnost. Smatram da je umjetnost najlakši i najbolji način da se neke stvari “ispričaju”, a s druge strane i široj društvenoj zajednici je lakše da se sa nečijim identitetom, rodom ili seksualnošću upoznaju kroz umjetnost”, kazala nam je M.G.

Njena koleginica dodaje da će buduće udruženje organizovati i radionice, na kojima će učestvovati  aktivisti za LGBT prava iz Sarajevskog otvorenog centra, Fondacije CURE, te drugih udruženja iz zemlje i regije.

“Fokusiraćemo se prvenstveno na edukaciju i jačanje same zajednice, kroz različite radionice koje neće govoriti samo o rodu i polu. Cilj nam je da predavanja održe i ljudi iz LGBT života koji se bave stripom, koji su kroz taj vid umjetnosti izrazili svoju seksualnost i na taj način se autovali ”, kazala je M.K.

Naše sagovornice su već duži niz godina kvir umjetnice koje kroz muziku pokušavaju skrenuti pažnju na svoj aktivizam i probleme sa kojima se susreće ova populacija.

Obje smatraju da je postojanje registrovanog  udruženja i konkretiziranje aktivnosti jako bitno za osobe koje žive u anonimnosti, ali i za mijenjanje svijesti  šire društvene zajednice.

“Bez formalnog udruženja nisu moguće neke značajnije aktivnosti. Cilj nam je usredotočiti se na ljude koji su u najgoroj poziciji, koje su needukovani, bojažljivi i nemaju siguran prostor. Također, postojanje udruženja omogućit će im da posjećuju naše radionice, da vide da se po ovom pitanju nešto dešava, da se osnaže I, na kraju krajeva, “autuju” jer je to najvažniji momenat u životu svake LGBT osobe”, ističe M. G. i dodaje da je posebno loša situacija u drugim djelovima RS, gdje je aktivizam još u povojima, tako da ne postoji ni naznaka da bi se moglo pokrenuti slično udruženje.

Kaže i da su joj se u više navrata javljali ljudi iz manjih mjesta u RS, tražeći pomoć ili savjet.

“Ljudi koji nisu javno priznali svoju seksualnu orijentaciju, samim tim ne mogu dobiti podršku ni od koga, osjećaju se usamljeno, depresivno i traže nekoga ko im može pomoći u bilo kom smislu. Prije svega, traže savjet, neko usmjerenje, pitaju šta da rade, kako da se osnaže.  Meni puno znači da nekom pomognem. To će sve biti puno lakše nakon što udruženje počne sa radom počne, jer će ljudi znati kome da se jave i gdje da dođu”, kaže M.G.

Važnost pokretanja udruženja M.K. posebno vidi u podršci mladima.

“Meni je bilo loše i želim to da promijenim, jer dolaze mlađi ljudi i hoću da njima bude bolje nego što je bilo meni. Znam koliko je meni lično značila prva radionica Sarajevskog otvorenog centra (SOC) u Banjaluci, koliko sam se, ne samo ja, već i drugi, bolje osjećali nakon svake radionice. Jednostavno, i nas dvije hoćemo to da pružimo drugima, posebno mladima, jer edukacija je prvi korak i samim tim najvažniji”, kaže nam M.K.

Prije formalne registracije, u planu su aktivnosti poput projekcija filmova i neformalnih druženja.

Organizacije civilnog društva koje se bave pravima LGBTI osoba izuzetno su važne za osnaživanje ove populacije, za podizanje svijesti šire zajednice o problemima sa kojima se LGBT osobe suočavaju, za zagovaračke aktivnosti i, uopšte, za unapređenje života LGBTI osoba. Pravo  na  slobodu  okupljanja  i  udruživanja  definisano  je  zakonima  na nivou entiteta  i kantona, međutim,  država ničim ne podstiče razvoj civilnog društva, niti su usvojene strategije za razvoj civilnog društva.  Ipak, LGBTI aktivizam u BiH polako se razvija. U Sarajevu postoje i djeluju jaka udruženja kao što su Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Cure i Udruženje Okvir, tokom 2015. registrovano je udruženje Liberta Mo u Mostaru, a početkom 2016. sa radom je zvanično započeo i Tuzlanski otvoreni centar.

 

6yka.com