Gradska cura odlučila da se bavi poljoprivredom i gradi vlastiti brend

Dunja Pejić, magistrica turizma i kulturne industrije, prethodno nije imala nikakvog poljoprivrednog iskustva, osim što je kao dijete ponekad pomagala tati u bašti. Sada se na površini od 510 m2 bavi plasteničkim uzgojem povrća po principima organske proizvodnje.

Edukuje se putem interneta i društvenih mreža, iz knjiga o organskoj poljoprivredi,  kao i kroz saradnju sa drugim organskim proizvođačima i agronomima. Najviše, ipak, uči iz prakse, radeći u svom plasteniku kao radnik, menadžer, distributer i promoter.

Na odluku da se počne baviti poljoprivrednom proizvodnjom uticalo je, kaže, više faktora. Ipak, presudna je bila potreba  da pobjegne od svakodnevnog stresa koji joj je pričinjavao život u gradu. „Kako to obično biva, na odluku da se počnem baviti poljoprivredom uticalo je nekoliko faktora. Prvenstveno, živeći u društvu u kojem su prave vrijednosti dobrim dijelom obesmišljene, željela sam se posvetiti nečemu što će stvoriti novu vrijednost, a ujedno biti društveno korisno. Sa druge strane, evidentno je da lokalno tržište oskudjeva zdravim, hemijski netretiranim proizvodima,  pa sam se i ja kao potrošač susretala s tim problemom, pokušavajući za sebe nabaviti povrće uzgojeno po organskim principima. Prelomni trenutak je bio zapravo osjećaj nužnosti da se sklonim od svakodnevnih izvora stresa. Iako sam rođena i živim u gradu, shvatila sam da sam se poslije svakog boravka na našem porodičnom imanju, koje se nalazi tridesetak kilometara od Banjaluke, u grad vraćala sretna i nasmijana. Ukrstila sam sva pomenuta zapažanja  i rješenje je bilo jasno kao dan – organska poljoprivreda!“

Trenutno u plasteniku ima nekoliko sorti paradajza, mahune, tikvice, paprike, a način na koji se bavi njihovim uzgojem specifičan je zbog toga što, uprkos veličini plastenika, svaka biljka dobija pažnju koja joj je potrebna. Za razliku od masovne poljoprivredne proizvodnje u kojoj se koriste mnoge otrovne supstance kako bi plodovi imali lijep i primamljiv izgled,  u Dunjinom plasteniku dopušteno je da se plodovi razlikuju. Ono što je bitno jeste da su bogati okusom i mirisom  i da su zdravi  za one koji ih konzumiraju. „Bez obzira što se radi o proizvodnji u plasteniku od  510 m2, što je recimo prostor dovoljan da bi se zasadilo preko 5000 glavica zelene salate  ili preko 1000 stabljika paradajza, prema svakoj biljci odnosim se kao prema posebnom entitetu. To znači da apsolutno izbjegavam standardizaciju strogo prihvaćenu u ozbiljnim proizvodnjama, gdje se npr. svaka stabljika paradajza vodi na šest plodnih grana i gdje npr. svaka glavica zelene salate ima približno istu veličinu. Biljke posmatram kao ljude, svaka je karakteristična na svoj način, nekoj treba malo više, nekoj malo više pažnje, te na različitosti izgleda plodova gledam i kao na različitosti na ovom svijetu – podržavam ih i beskrajno im se radujem.“

imag2556

Pored drugačijeg odnosa prema biljkama, Dunja je uspostavila i nekonvencionalan odnos sa kupcima i zajednicom u kojoj radi. Vrijednosti do kojih drži u životu, Dunja želi prenijeti i svojim kupcima, što činim putem svoje Facebook stranice Salatica.bl„Tu, na meni jedan srcu blizak način, povezujem poljoprivredu sa otvorenošću ka drugom i drugačijem, principom dijeljenja i podrške, a ponekad i književnošću. Ono što također pokušavam da uradim, a nemam saznanja da to rade i drugi poljoprivredni proizvođači, jeste da podignem svijest kod  potrošača o tome koliko je zapravo teško i za proizvođača i za samu poljoprivrednu kulturu da se izbori sa svim bolestima, štetočinama i ostalim problemima, kako bi zaista zdravlje na usta ulazilo.“

Ovakav način rada, priznaje, zahtijeva mnogo truda. Organska proizvodnja sama po sebi, kaže Dunja, zahtijeva dosta ljudskog rada, a pogotovo kada svaku biljku gledate kao posebnu jedinku i kada u plastenik ne unosite hemijske preparate. Prirodni preparati koje koristi za zaštitu biljaka nisu uvijek dostupni na tržištu, poput neem ulja, koje je prirodni insekticid, pa za većinu mora sama da se potrudi i da ih pripravi. „Takav je npr. slučaj sa đubrivom od koprive, pripravkom od bijelog luka i ljute paprike i slično. Pored uobičajnih radova, potrebno je vršiti i preventivno ili kurativno prskanje nekim od pripravaka i to svakih par dana. E, još kad vam poljoprivreda nije jedini posao i kad obavljate i fizičke poslove i radite promociju i odnose sa kupcima i dostavljate proizvode, to znači da vam radni dan traje u prosjeku 14 sati“, priča Dunja. Odnedavno, kaže, ima pomoć, pa sada ugrabi i pokoji slobodan trenutak. Uprkos naporu, na kraju dana osjeća se ispunjeno i zadovoljno. „Izuzimajući par kriznih trenutaka kada sam plakala koliko sam bila umorna, a ujedno i svjesna šta sve još trebam obaviti, kad legnem uveče u krevet duša mi se smješka.“

img_6576

Potražnja za organskim proizvodima, smatra Dunja, sve će više rasti, zbog čega organska poljoprivreda u našoj zemlji predstavlja veliki potencijal za ekonomski razvoj i zapošljavanje. Preduslovi koje već ispunjavamo, kaže ona, jesu povoljni agroekološki uslovi, veliki entuzijazam madih ljudi koji počinju da se bave ovom proizvodnjom, kao i dostupnost saznanja o organskoj poljoprivredi. Što se tiče početnih finansijskih ulaganja, koja većini predstavlja prepreku za bavljenje ovom vrstom proizvodnje,  Dunja poručuje: „Ukoliko želite da se proizvodnjom bavite na pravi način, da omogućite koliko-toliko kontrolisane uslove i da ne zavisite od toga hoće li ili neće pasti kiša i u kom obimu, ili hoće li vaš plastenik srušiti vjetar ili oboriti malo veći snijeg, onda su ozbiljnija ulaganja neophodna. Međutim, s obzirom na veliko tržište koje vapi za organskim proizvodima, ukoliko dobro i vrijedno radite i vremenom zadobijate sve veće povjerenje kupaca, ukoliko ne odstupate od zagarantovanog kvaliteta i ne odustajete zbog svakodnevnih komplikacija, uložena sredstva bi relativno brzo trebalo da se vrate.“

 

Buka